Da slavite, morate imati što. HKUD Posavina Zürich postoji pet godina. Dovoljan razlog za slavlje. Članovi predsjedništva kluba zajedno s ostalim članovima kluba su dobili zadatak napraviti zabavu bolju od uobičajene.
Napraviti tako da za svakoga ima po nešto nije jednostavno. Krenuli smo u odabir nastupajućih gostiju.
Naš HKUD se sastoji od većinskog dijela sa odžačke općine. Da bismo imali nekoga iz derventskog kraja pozvali smo Plehan udrugu iz Berna.
Istočni dio Posavine zastupali su članovi HKUD Vilim Cecelja iz Salzburga.
Naša prepoznatljiva izvorna pjesma se proteže kako znamo sve do Žepča i Kaknja. S toga smo imali ideju da i to područje bude zastupljeno.
Tko može bolje prezentirati nego braća Kapular, izvornjaci srcem i dušom. Za prijatelje iz Hrvatske smo pozvali HKUD Silvije Strahimir Kranjčević.
Najteže je pitanje tko će biti od takozvanih narodnjaka. Izbor je pao na nadolazeću zvijezdu Ivana Zak.
Ostalo je očekivati da je pravi izbor da gosti budu zadovoljni. Nervozno smo očekivali naše jubilarno Posavsko prelo. Sve je bilo spremno, Luka i Ljubica se pripremaju za vođenje, ja nosam svoj pozdravni govor, djeca po hodniku uvježbavaju kolo.
Konačno led probijaju braća Kapular pjesmom: Sjećanja nas u prošlost vraćaju Posavini rodnom zavičaju...
Nastavljaju s našim izvornim pjesmama koje oduševljavaju sve goste. Omladina ne odlazi s podijuma za igranje. Poslije njih nastupaju slavljenici HKUD Posavina Zürich s svojim programom koji izaziva veliki aplauz.
Za njima se redaju udruge za udrugom sve odlično pripremljene. Umjetnički program je bio na visini. Još samo Zak, koji je prvi put nastupao pred ovoliko publike u Švicarskoj. Ponovno trema, kako će biti primljen. Ivan onako skroman uzme mikrofon i nakon prve pjesme pokaže da smo izabrali pravog. Gosti su igrali, pjevali zajedno s njim.
Tek tad mi je bilo lakše. Dvorana puna za mene i nije neki veliki uspjeh. Ljudi su željni malo provoda. Uspjeh je bio i razveseliti sve goste, to nam je uspjelo.
Dvadeset i više godina sam redovan gost na stotine i stotine sličnih zabava. Smijem da slobodno zaključim nikada i nigdje nije publika bila zadovoljnija, kako izvornom, tako i tkzv. narodnom muzikom. Vrhunac uspjeha je dva sata poslije pola noći kada smo doslovce morali prekinuti ca. tri stotine igrača i igračica na podijumu.
Zar ima išta bolje od tog osjećaja gosti su zadovoljni. Da pišem samo o ljepšem dijelu zabave bilo bi nekorektno prema mnogobrojnim radnicima koji su se dobrovoljno prijavili da nas služe. Svi oni zaslužuju čistu desetku. Bilo kuvari, bilo konobari, bilo žene koje su prodavale kolače ili oni koji su prodavali tombolu, svi su dali maksimalno. Zato još jedno veliko HVALA svima koji su pomogli da naše prelo ostane nezaboravno.
M.Lebić
Predsjednik HKUD Posavina Zürich
