Nekad davno prije mnogo ljeta mi ognjište napustismo svoje

al`s ponosom i vjerom u boga još cuvamo obicaje svoje.

U Zürichu klubu "Posavina" sastaje se naša omladina...     

Kao nekad na našen Plehanu,Ceru ,Foci ,Modrici,Odžaku,Modranu

pjesme pjevaju i kola igraju posavaèke obièaje da saèuvaju

 Violinu tu šargiju staru nikad nece dati zaboravu

Ko ni rodna sela,oca, majke ,vesele sokake

 stare dide umiljate bake.

 Iako smo mi rodeni ovdje,posavini vuce srce rode.

Nece moc nas osvojit gitara , šargija nam bolje ugodaje stvara,

 I to cemo sa ponosom prenijet svojoj djeci

 što nam naši stvorili su preci.

 Posavacka svaka cura fina, rumenija i od karanfila

Kolo vode i veselit znaju svojom pjesmom posavacku raju

 Kad pociknu i povedu kolo, ustavi ga ako smiješ lolo

 Kolo igra dukati zveckaju, kao nekad u našeme kraju

 Ta su mjesta najljepša u Bosni i snjima smo svi mi ponosni

 Za spasovo ,Svi Svete i druge blagdane doæi cemo lijecit tvoje rane

 veselit se ko u stare dane s pjesmom cekat rujne zore rane.